Nalazi se na desnoj obali Ibra, u podnožju Studene planine, iznad Doline Jorgovana, i sve do Žaračke planine, tamo do sela Seoce, s pogledom na kafanu Rubin u Ušću. Ogroman je to prostor a pripada Cerju. Znate one slikovite , šarene kućice, načičkane na brda pre spomenika u Dolini Jorgovana, idući od Kraljeva. Jedan klimavi viseći most povezuje selo Cerje sa magistralom, a prilazni put je od Polumira. Sad se kuće i vide s puta, ali kad olista priroda, teško. Ni "nepristupačnijeg", ni lepšeg mesta odavno nisam videla. U zemlji cveća, ljubičica i jagorčevine, zelene trave u aprilu, pokošenih livada, sredjenih domaćinstava, okrečenih  drvoreda šljiva...Park prirode Cerje.

Malo ima stalnoživećih meštana. A izgleda kao da živi stotine ljudi. Uredni putevi, bez ijednog žbuna kupine ili bagrema, sve skockano , nigde pale grane.Tri vodenice u funkciji, baštice na kockice, nijedna flaša ili kesa u bilo kom delu sela.Ne znam kome bih rekla bravoo...  Domaće kokoske se rasprostrle po livadi, jedan domaćin puni traktor sa stajnjakom, drugi čisti oko puta...ukupno njih desetak  u Gornjem Cerju.U Donjem...ima još nekoliko...a selo ogromno.